vir
Posjet Benkovcu - izvješće
4. lipnja 2008. godine predstavnica udruge Prijatelji životinja zajedno je s aktivistima udruge Felix s otoka Krka i udruge Lunjo i Maza iz Lovrana posjetila utočište za pse u Benkovcu kraj Zadra. To utočište je došlo na loš glas nakon što je vlasnik Dinko Ozaković tražio pomoć tvrdeći da su mu benkovačke vlasti prijetile da će stotinu pasa i nekoliko mačaka biti ubijeno a utočište zatvoreno.
Utočište je vlasništvo tvrtke Benkovac d.o.o. koja je neslužbeni čistač grada Benkovca. Vlasnik tvrtke tvrdi kako nikada nije bilo riječi o ubijanju životinja ili zatvaranju utočišta.
Našu predstavnicu kontaktirala je udruga Tierschutzprojekt Kroatien koja je tražila da bude uključena.
U telefonskom razgovoru prije tri tjedna, gradonačelnik grada Benkovca Mirko Erstić izrazio je volju grada za poboljšanje utočišta, koja su nužna kako bi se zadovoljili uvjeti zakona o zaštiti životinja, te da će predati utočište udruzi koja bi se osnovala u tu svrhu. Tada je u
utočištu bilo oko stotinu pasa.
Tri tjedna nakon tog telefonskog poziva stvari su se počele razvijati. Stižu izvješća iz različitih izvora o nestalim psima i mačkama, umirućim psima, lošim uvjetima, prljavoj vodi, bolestima i trovanjima, nebrizi i zanemarivanju životinja i psećem kanibalizmu, što je sve dokumentirano i fotografijama. Naša je predstavnica redovito razgovarala s Dinkom Ozakovićem, koji je isključen iz utočišta patio za svojim nestalim psima i mačkama. Tvrdio je da mu je u početku naređeno da ode na godišnji odmor, što mu je bilo sumnjivo. Nakon što je otišao, brave na
utočištu su zamijenjene i patnja je počela.
Dinko Ozaković nastavlja pratiti događaje u utočištu, pokušava hraniti životinje i pomoći svojem zamjeniku kojem je vrlo teško hraniti životinje i paziti na njih jer ga psi ne prihvaćaju na svom teritoriju. Ozaković tvrdi kako životinje vodu ne dobivaju redovito te da skapavaju od gladi.
Ubrzo situacija izmiče kontroli a Ozaković, uz potporu Dolores Stranger iz udruge za zaštitu životinja Lunjo i Maza iz Lovrana nastavlja fotografirati, slati fotografije medijima te nastoji izvješćivati sve veće međunarodne udruge koje sudjeluju u projektu.
U međuvremenu, njemačka udruga kontaktirala je svoje medije, zbog čega Njemačka
nacionalna televizija ARD želi doći u Hrvatsku pod vodstvom Njemice rođene u Hrvatskoj, poznate glumice Dunje Rajter, kako bi dobili dojam o utočištu.
Pozdravljeni od strane velikog broja hrvatskih medija, kao i nekoliko aktivista koji se bore za prava životinja, utočište je bilo predstavljeno Dunji Rajter.
Prije njenog dolaska, aktivisti i novinari koji su išli u obilazak utočišta dobili su informaciju da su tamo samo 44 psa. Pitanje gdje su ostali psi ostaje otvoreno. Posjetitelji su primijetili da je većina pasa u kavezima na kratkim lancima te da su izloženi suncu pri temperaturi od 35ºC za vrućeg, sunčanog dana. Dužina lanaca nekim psima nije dopuštala da se sa sunca sklone pod zaklon. Primijećeno je da su posude s vodom premale i da ih ima premalo za broj pasa, da ne postoji primjerena zaštita od vremenskih uvjeta te da osam psića, starih oko tri mjeseca, bez majke, ne dobivaju hranu potrebnu štencima i da su neki psi puni buha.
Sve u svemu, brižni ljudi vide da je utočište loše vođeno od vlasnika, tvrtke Benkovac d.o.o. sa direktorom Erlićem na čelu, te da životinje u utočištu pate.
Iznenada gosti, aktivisti i novinari imaju priliku vidjeti šokantan prizor; jedan vezani pas pada s nogu i počinje teško disati, a brojni novinari i aktivisti zovu veterinara jer je pas kolabirao na suncu. Ozaković miče psa sa sunca dok mu ostali nazočni govore da ohladi psu glavu i tijelo vodom. Tako je pas ponovno vezan za obližnje drvo te, boreći se za život, jedva uspijeva disati. Veterinar je pozvan, ali mu treba više od 20 minuta da stigne i odvede životinju u veterinarsku stanicu gdje bi dobila infuziju. Pas uspijeva preživjeti te je predvečer odveden u Ozakovićev dom.
Uvjerivši gradonačelnika, psi su skinuti s kratkih lanaca te su trčeći slobodno sretno lajali. Jedan mali pas je čak preskočio visoku ogradu te se pridružio većini pasa u velikom kavezu. Nakon što su životinje oslobođene više nije bilo agresivnih ispada.
Kasnije, kada je Dunja Rajter došla u utočište i provedena kroz njega, gradonačelnik Erstić je obećao da će učiti iz dosadašnjih pogrešaka i poboljšati uvjete u utočištu. Obećao je da će svi psi biti cijepljeni i mikročipirani, te da će svi štenci i dva slabija psa biti odvedeni u drugo utočište, gdje će im biti osigurana kvalitetna njega. Ovo je utočište u Benkovcu, naime, trenutno u izgradnji, kako bi postalo bolje mjesto za pse.
Dunja Rajter tražila je predstavnicu udruge Prijatelji životinja da prati događaje u Benkovcu, što će sigurno biti učinjeno.
Utočište u Benkovcu nije jedini takav slučaj u Hrvatskoj. Hrvatski Zakon o zaštiti životinja govori o tome kako bi utočište trebalo izgledati te kako životinje moraju biti tretirane. Taj zakon se sigurno ne primjenjuje na mnogo mjesta u ovoj državi.
Činjenice su često prikrivene, a ljudi koji štite životinje često su isključeni iz posjeta, kako je bilo i u Benkovcu, u subotu, 31. svibnja, kada je Dolores Stanger htjela gledati posjet veterinara pa joj je bilo rečeno da šuti i da se ne miješa, dok Dinko Ozaković, koji je od početka sam radio u utočištu, uopće nije bio pozvan kako bi ispričao svoju stranu priče.
Svaka zemlja mora imati utočišta, koja se moraju brinuti za životinje i zbrinjavati ih, a ne ubijati.
Problem napuštenih životinja vuče korijene iz neodgovornosti svih građana.
Oni koji napuštaju životinje moraju biti kažnjeni, a oni koji su u cijeloj ovoj priči nevini – životinje – ne bi trebali umirati zbog čovjekovih pogrešaka, nebrige i neodgovornosti.
